Pretraži

ponedjeljak, 14. kolovoza 2017.

Medicus, Ruth Downie


"Medicus", Ruth Downie, Lumen; osvrt by Morana M.
...

To da su povijesni romani jedan od mojih omiljenih žanrova već (više-manje) svi znate, ali ipak ću to ponoviti i to kako bih naglasila da sam upravo zbog toga što ih često čitam poprilično izbirljiva kad se radi o istima. Često se dogodi da se „provjereni“ autori povijesnih romana previše „zaigraju“ pa umjesto na povijesne događaje, naglasak romana stave na romantiku i ljubavnu priču.. E to ne volim i u tom slučaju često i prestajem s čitanjem.
Mislim, nemam ja ništa protiv romantike i ljubavnih priča „in general“, ali smatram da u povijesnim romanima naglasak ne treba biti na tom aspektu..(osim, naravno, ako se ne radi o povijesnim ljubićima, ali to je opet priča za sebe 💘 ).
S autoricom Ruth Downie prvi puta sam se susrela upravo sada, čitajući „Medicusa“ pa nisam znala što očekivati i na koji će način ona pristupiti pripovijedanju povijesnih događaja.
I odmah vam mogu reći da je žena to odlično izvela! U izvrsno opisani povijesni kontekst uplela je kriminalističku priču s elementima ljubavne, ali s time da niti jedna niti druga nisu u prvom planu. Odlično! Iako radnja počinje s obdukcijom ubijene žene (mislim da će mnogima, kao što je to bilo i meni biti jako zanimljivo čitati kako su se obdukcije vršile u ta davna vremena budući da su „moderne“ obdukcije, u zadnje, toliko prisutne i u knjigama i u filmovima da bi ih, maltene mogli sami izvesti 😉 ) ovdje nad autorica lagano uvodi u priču, stranicu po stranicu, tako da nam roman postaje sve zanimljiviji što ga više čitamo (za razliku od onih romana koji već na prvih par stranica imaju neki bombastični događaj koji „povuče“ na čitanje).
Ovdje je ritam umjereniji, ali nikako ne usporen ili nezanimljiv jer se u tim počecima upoznajemo s likovima, na čelu s glavnim junakom, Gajem Petrijem Rusom- Medicusom i atmosferom jedne od najudaljenijih i najmanje razvijenih rimskih kolonija- Britannijom.
Da, da…radi se upravo o današnjoj Velikoj Britaniji koju pamtimo kao najveću kolonijalnu silu, ali, eto, godinama prije nego što su Britanci kolonizirali „pola svijeta“ i oni su bili kolonija što im, naravno, nije lako padalo, a to kako su doživljavali Rimljane ( i Rimljani „domoroce“) također je jako dobro prikazano u romanu.
               Već sam spomenula „ta davna vremena“ no da preciziram, radnja se odvija u gradići imena Deva (današnji Chester), anno Domini 117. u doba cara Trajana tj. Hadrijana koji ga nasljeđuje nakon smrti.  Uglavnom, tada „naš“ Medicus dolazi na dužnost u taj „najneciviliziraniji“ dio Rimskog carstva, a on je jedan lik, pa, moglo bi se reći prilično „ispred svog vremena“; naime, sav je pravičan, pun empatije (ok, liječnik je, ali ipak..), ne može okrenuti glavu od nepravde ma koliko to (ponekad) i sam želio, iako bi trebao liječiti samo legionare, on priskače u pomoć i civilima pa čak i lokalnom stanovništvu (što je tada bilo, onako, nezamislivo..).
I upravo zbog ovih nabrojanih karakteristika, već pri samom početku radnje, Medicus kupuje ozlijeđenu robinju (koju namjerava izliječiti i prodati), a koja će se pokazati kako jedno vrlo svojeglavo i interesantno stvorenje. Istodobno iz lokalne gostionice/javne kuće počinju nestajati djevojke pa naš glavni junak, uprkos savjetima svih oko sebe, počinje i to istraživati tako da se tim njegovim aktivnostima bavi onaj „krimi“ dio romana. A položaj robinja, kao i inače, bio je jako težak, pogotovo onih prisiljenih na prostituciju: „Ni zakonodavstvo ni vojska nisu pružali nadu odbjeglim robinjama čiji su vlasnici  očekivali od njih da rade kao prostitutke. Imale su samo tri mogućnosti: suradnju, samoubojstvo i bijeg. A, ako bi bijeg kobno završio, činio se da gotovo nitko nije mario.“ (osim, naravno, našeg Medicusa :) ). Svašta će se nešto otkriti tijekom njegovih istraživanja nestanka djevojaka, cijelo klupko organiziranog kriminala i prostitucije, ali ja vam to sad sigurno neću prepričavati (i „spojlati“).
Mislim da ste (više-manje) shvatili o čemu se radi u knjizi ( i o kakvoj se knjizi radi 😉 ) pa ću ja još samo istaknuti nešto što mi se posebno svidjelo, a to je opis likova. Likovi su tako super prikazani, čak i oni koji imaju totalno sporedne uloge i pojavljuju se možda jednom ili dva puta tijekom radnje. 🔝Autorica odlično izvede tu karakterizaciju, bilo da se radi samo o rečenici-dvije opisa lika, ili nekoj njegovoj izjavi popraćenoj kratkim komentarom, čitatelj odmah točno shvaća o kakvoj je osobi riječ i, nerijetko si tu osobu može vizualno predočiti (to, pretpostavljam, mnogi radimo tijekom čitanja). Time likovi vrlo brzo „ožive“ što, barem meni, čini daljnje praćenje radnje još boljim i ugodnijim.
„Medicus“ je prva knjiga iz serijala o Gaju Petriju Rusu, ali može se bez problema samostalno čitati jer ima svoj početak i kraj i niti jedno pitanje ne ostaje bez odgovora. Da nisam to kasnije vidjela ili čula, ne bih niti pretpostavila da se radi o serijalu, iako, naravno, uvijek možemo pratiti daljnje događaje određenih likova. A likovi koje sam ovdje upoznala, baš bih rado dalje pratila tako da se veselim i sljedećim knjigama koje su, kažu iz Lumena, u planu za izdavanje.
Od mene toliko, a da li ćete se i vi družiti s „Medicusom“ i ekipom oko njega- odluka je na vama.











utorak, 25. srpnja 2017.

Belgravija, Julian Fellowes

"Belgravia", Julian Fellowes, Mozaik knjiga; osvrt by Morana M.
...

Prije no što krenem s pisanjem mojih impresija ove knjige, samo ću kratko objasniti dva pojma koji, možda, nekim i nisu baš jasni, a prilično su važni u osvrtu koji slijedi.
Prvi je pojam sam naslov knjige, „Belgravia“; dakle, ako niste znali, Belgravia je jedan vrlo fensi kvart u Londonu. Nastao je sredinom 19.st., upravo u vrijeme radnje ovog romana, a i dan danas se smatra jednim od najskupljih kvartova na svijetu.
            Drugi pojam koji nam je ovdje važan je „nouveau riche“ što doslovno, na francuskom, znači „novi bogataši“ no taj se pojam koristi kao pogrdan naziv novopečene klase bogataša koji su svoj novac stekli prilično brzo (u svojoj ili, možda, prošloj generaciji) te na taj način postali pripadnici više klase u kojoj prevladava „stari novac“ tj. plemstvo i aristokracija (u kojoj je novac prisutan generacijama). Novopečenim bogatašima obično nedostaju (kulturna) obilježja više klase, novac imaju, ali im se uvijek zamjera nedostatak bontona, primitivizam i razmetanje.
Iako je često kroz povijest upravo novac novopečenih bogataša pomagao aristokraciji i plemstvu da se održe na životu budući da su mnogi brakovi sklapani iz obostranog interesa (pripadnici novopečenih bogataša tim su brakovima dobivali „pedigre“, a osiromašeno plemstvo novac) na ovu se skupnu uvijek gledalo „s visoka“ i s omalovažavanjem.
            Još bi se puno moglo pisati o ovoj temi koja je, uostalom, često prisutna i u djelima J. Fellowesa (npr. „Downton Abbey“ i tamo je „pater familias“ plemićke obitelji Crawley oženjen za bogatu Amerikanku) autora koji nam  u „Belgraviji“ cijelu priču plete oko skandala koji obuhvaća pripadnike engleskog plemstva i novopečenih bogataša.
            Na samom početku knjige prisustvujemo stvarnom povijesnom događaju, balu vojvotkinje od Richmonda, koji je održanu Bruxellesu, 1815.g. večer uoči slavne bitke kod Waterlooa. Na tom je balu bilo prisutan sam vrh engleske elite, ali ljubav čini čuda, pa su tako pozivnice došle i u ruke mlade Sophie Trenchard čiji je otac bio glavni dobavljač slavnog vojvode od Wellingtona. Njezina majka, inteligentna i realna ,Anne Trenchard, nije baš bila za odlazak na bal jer je jako dobro znala da će pripadnici engleske kreme „biti zaprepašteni što dijele plesnu dvoranu s čovjekom koji njihove vojnike opskrbljuje kruhom i pivom“.
No budući da je njezin muž, kao i djeca, bio stalno gonjen ambicijom i oduševljen mogućnosti da prisustvuje takvom događaju (koji je „poprimio sjaj i velebnost krunidbe kakve srednjevjekovne kraljice“) obitelj Trenchard odlazi na bal čije će im posljedice značajno obilježiti budućnost, a o kojima ćemo čitati  u „Belgraviji“.
              Kako autor u ovom djelu isprepliće povijest i fikciju, spomenuti ću da je jedna od tragičnih  (povijesnih) posljedica bala bila i ta da su mnogi pripadnici engleske vojske koji su tu večer plesali na balu, već drugi dan poginuli kod Waterlooa.
              U takvu, euforijom i ratom zahvaćenu atmosferu Bruxellesa, smjestio je  Fellowes  sam početak romana, da bi se odmah potom radnja prebacila u London, dvadesetak godina kasnije, kada obitelj Trenchard živi u novoizgrađenoj četvrti, mondenoj Belgraviji čijem je nastanku uz slavnog britanskog arhitekta Thomasa Cubitta (također stvarna povijesna ličnost) doprinesao i sam James Tranchard koji se sada, uz trgovinu, bavi i graditeljstvom.
             U toj prestižnoj četvrti obitelj Trenchard živi uz najstarije pripadnike Engleskog plemstva među kojima je i aristokratska obitelj Bellasis. Te su dvije obitelji potpuno različite; ohola, sobovska,  aristokracija na „trgovce“  Trenchard gleda s omalovažavanjem, a svi su apsolutno svjesni vremena u kojem žive i nepremostivih društvenih razlika.
             I živjeli bi oni tako jedni uz druge (iako „miljama“ daleko) da na vidjelo , malo po malo, ne izlazi dugo skrivana tajna koja bi mogla uzrokovati skandal neslućenih razmjera.
            E sad, ako volite tu atmosferu „viktorijanske“ Engleske onda ćete s guštom čitati kako se obje spomenute obitelji, svaka na svoj način, bore s duhovima prošlosti kako bi sačuvale ugled koji imaju u sadašnjosti, dok nas Fellowes genijalno provodi kroz londonske salone 19.st. u kojima sve vrvi od dvosmislenih razgovora, spletki i intriga, a sve uz poznati engleski čaj i kolačiće. Odlično je prikazao duh tog vremena, snobovsku englesku aristokraciju kao i motive koji vode pripadnike „nouveau riche“ klase.
           Bez obzira što se radnja odvija u prošlosti, prisutni svi „univerzalni pokretači“ najnižih strasti, kao što su ljubomora, zavist, prevara…ali, i oni plemeniti osjećaji poput dobrote, čast i, naravno, ljubavi.
           I da rezimiram na kraju, u „Belgraviji“ vas čeka interesantna priča o skandalu, puna odlično prikazanih likova, smještena u savršeno opisano ozračje Londona, 19.st. koju nam pripovijeda dokazani majstor ove tematike, J. Fellowes.
           Ako vam se sviđaju ove teme, kad smo već kod J. Fellowesa, ne mogu ne spomenuti njegovu odličnu knjigu „Snobovi“ koja se također bavi kremom engleskog društva, ali u novije vrijeme (vrijeme je novije, ali elitni „snobovi“ ostali su isti ;) ).
„Snobove“ je također izdala Mozaik knjiga, 2013.g.




ponedjeljak, 3. srpnja 2017.

"Moriarty", Anthony Horowitz



Sherlock Holmes je umro. Nekoliko dana nakon što su Holmes i njegov arhetipski neprijatelj Moriarty nestali pod slapovima Reichenbacha, agent Frederick Chase stiže iz New Yorka kako bi riješio novi strašni zločin. Moriartyjeva je smrt stvorila otrovni vakuum koji je vrlo brzo ispunio novi zločinac nad zločincima obavijajući London mrakom ubojstava i opasnosti. Athelney Jones, inspektor predan Holmesovim metodama zaključivanja i istraživanja, pomaže Chaseu u istrazi. Lov počinje…

Roman „Moriarty“ drugi je roman britanskog pisca Anthonyja Horowitza o slavnom detektivu Sherlocku Holmesu. Pisac bestselera, naime, jedini je autor knjiga namijenjenih odraslima kojeg su upravitelji Ostavštine Arthura Conana Doylea dosad ovlastili da tematski posegne u kanon zvan holmesiana, a nakon golemog uspjeha „Kuće svile“, čitatelji su tražili još avantura s čuvenim junakom. Horowitz se odlučio za možda i najpoznatiju Sherlockovu epizodu: onu pod slapovima Reichenbacha.

U trenutku kad se upustio u svijet genijalnog detektiva, Horowitz nije bio neiskusan ni nepoznat pisac, nagrađivani je autor četrdesetak romana za djecu i odrasle, od kojih su mnogi postali bestseleri. Godine 2014. dodijeljeno mu je i odličje OBE britanske kraljice za doprinos književnosti. Pored pisanja romana, Horowitz piše i scenarije za poznate televizijske serije „Ubojstva u Midsomeru“, „Poirot“ te „Foyleov rat“ i „Svježa krv“. No ući u svijet Sherlocka Holmesa – najslavnijeg detektiva svih vremena, književnog lika koji i danas magnetski privlači čitatelje u najrazličitijim formatima – i svidjeti se čitateljima golem je izazov, ali i težak test na kojem se jako lako poskliznuti. No čitatelji i kritičari bili su suglasni: vrlo uvjerljivom naracijom, besprijekornom karakterizacijom likova, izvrsnim pogađanjem atmosfere i tona Doyleovih romana, Horowitz se i „Kućom svile“ i „Moriartyjem“ pokazao kao odličan izbor za nastavak Sherlockova života kojemu se raduju svi ljubitelji kriminalističkih romana.

Uostalom dovoljno je citirati Daily Mail u kojem su ustvrdili: „Napeto i zabavno, sa sjajnim zapletom, napisano kao da je Conan Doyle stajao Horowitzu iznad ramena…“

"Sve, baš sve", Nicola Yoon

Dragi knjigoljupci od preporučam ovu knjigu koju sam upravo pročitala u jednom dahu!!

Knjiga „Sve, baš sve“ pokupila je odlične kritike diljem svijeta, a ima i zašto. Osim odličnog stila pisanja Nicole Yoon, njezin suprug David potrudio se knjizi dati dodatan duh ilustracijama koje prate priču nesretne Madeline. Unatoč tome što je knjiga naizgled pisana za tinejdžere, daleko je od toga po svojim porukama i samoj poanti. Pogotovo dio u kojem shvatite da jako puno toga u svom životu ne možete kontrolirati, a kada za to dobijete priliku, iskoristite je maksimalno. Knjiga je odlično pisana, likovi su zaista zanimljivi. Sve preporuke.    

Znanje

srijeda, 28. lipnja 2017.

Citat


"Gospodar želja", Judith Merkle Riley

"Gospodar želja", Judith M. Riley; Znanje; osvrt by Morana M.
...
Pisanjem ovog romana Judith Merkle Riley upustila se u hrabar pothvat;  spojila je  povijest, fikciju, crnu magiju, intrige, romantiku, stvarne i izmišljene likove te sve začinila sarkastičnim komentarima, dozom (crnog) humora i ironijom. Rezultat je jedan od najzabavnijih povijesnih roman koji ćete ikada čitati!
I svaka joj čast na tom konačnom uratku jer mislim da je balansirala na vrlo tankoj niti da roman ispade neozbiljan (ili čak nakaradan) baš zbog spoja svih gore navedenih, elemenata.
Ipak, ovaj povijesno- ljubavno-fantasy roman ispao je zanimljiv i otkačen.
Priča nas vodi u Francusku u 16.st. u doba vladavine Henrika II koji je u braku s Katarinom Medici. Iako je, službeno, francuska kraljica, Katarina Medici potpuno je potisnuta u drugi plan od strane kraljeve ljubavnice, vojvotkinje od Valentinoisa, dvostruko starije i od kralja i od kraljice. U svom nastojanju da udalji kralja od (utjecaja) njegove ljubavnice, kraljica se savjetuje sa svojim astrologom te joj on otkriva postojanje „Gospodara želja“ koji ostvaruje sve želje osobe u čijem je vlasništvu. „Gospodar želja“ u stvari je glava, tisuću godina starog, Menandra vrača koja se nalazi u raskošno ukrašenoj kutiji i koju, kroz knjigu žele, više- manje, svi (negativni) likovi velikih ambicija. Ono što oni ne znaju je to da Menandar (tj. njegova glava) ispunjava želje na tako podmukao način da to najčešće dovodi do smrti osobe koja ga posjeduje.
Igrom slučaja, dragocjena kutija dospijeva u ruke našoj glavnoj junakinji, pripadnici nižeg plemstva Sibille de La Roque koja putuje u Pariz kod tetke nakon što je slučajno ustrijelila svog zaručnika koji joj je nametnut zbog (još jednog) financijskog fijaska njezina oca i koja niti ne sluti što je sve u Parizu očekuje. Sibille je karizmatičan ženski lik, inteligentna i duhovita, poprilično ispred svog vremena, jedna od onih heroina koje često susrećemo u djelima ove autorice. Sibille za sebe smatra da je „nježna pjesnička duša“ sakrivena iza, nažalost, neugledne vanjštine- previsoka je i ima prevelika stopala. Iako, nekada i te svoje nedostatke pretvara u prednosti što je često duhovito izraženo u njezinim razmišljanjima ( npr. „ Međutim, ja sam stijena od žene: uvrede me ne dotiču. Spustih pogled niza svoj nos prema njemu. Budući da sam natprosječno visoka, to je jedan od najučinkovitijih znakova prijezira kojima raspolažem.“).
Sibille je jedna od rijetkih koja ne želi „pomoć“ „Gospodara želja“, ali je s njime, neraskidivo vezana budući da on prati osobu kojoj pripada te se tako i Sibille nađe na dvoru, uvučena u spletke kraljice Katarine. Autorica je odlično prikazala atmosferu dvorskih intriga i opasnosti koji vrebaju usprkos svom sjaju i raskoši, npr. „Palače su noću poput gradova; u mračnim se hodnicima slute zločini, krv i tajna šaputanja. Možda i gore od toga, jer čovjek u palači ne očekuje strahote kao u gradskim uličicama. Palači trebaju strijelci i stražari jednako kao što gradu treba noćna straža“.
Ono što je specifično u ovoj knjizi su te (nagle) promjene tona; naime, u jednom trenu čitaš o mračnom ,srednjem vijeku; nekim okrutnim ubojstvima ili o nekoj tragičnoj sudbini, a već u sljedećoj rečenici naiđeš na nešto totalno duhovito što ti izmami osmjeh na lice. Ja sam se na nekim dijelovima baš dobro nasmijala. Autorica je sve to zaista izvrsno uklopila.
Malo je knjiga u kojima nemamo ljubavnu priču pa tako i u ovoj imamo zaljubljene mlade „patnike“ kojima nije nimalo lako budući da je to vrijeme dogovorenih brakova o kojima odlučuju glave obitelji. Upravo to muči i izabranika naše Sibille, Nicolasa,  koji intenzivno traži način kako se suprotstaviti ocu da bi mogao oženiti onu koju voli, a ujedno ga brine i postojanost Sibillinih osjećaja prema njemu.. Evo jedno njegovo razmišljanje: „ Sibille je bila ondje, najveća ljubav u njegovu životu, a imat će samo trenutak da se od nje oprosti. A što, ako ona misli da ju je napustio? Što, ako ne bude htjela s njime razgovarat? U tom će slučaju samo šutke otići, uvenuti i umrijeti- bi li oca više uzrujalo da uvene i umre na putu ili kad stigne u rođakovu kuću u Genovi? Nema veze, okrutna sudbina pobrinut će se da do toga dođe u najtragičnijim mogućim okolnostima“.
                Da više ne duljim, nadam se da ste kroz ove rečenice stekli dojam o kako se zabavnoj knjizi radi, a spomenuti ću još samo da se u knjizi pojavljuju mnoge povijesne ličnosti, jedna od kojih je i , već tada slavni, Nostradamus, također prikazan na poseban način kao i metode kojima se služi za svoje proricanja. Nostradamus je jedan od rijetkih koji znaju koliko je „Gospodar želja“ u stvari zao i koji pomaže Sibilli da ga se riješi kako bi se mogla na miru živjeti svoj život. Ali, nije to nimalo lagan zadatak te se situacija sve više i više komplicira.. Kako se sve skupa riješilo, otkrijte sami, a ja ću vam reći samo još to, da će vam nakon čitanja ove knjige, biti kristalno jasna ona stara izreka: „Pazi što želiš!“. Znam da meni je.. ;)