Pretraži

petak, 21. travnja 2017.

"Ona prije mene", JP. Delany; "Žena u ledu", Robert Bryndza

"Ona prije mene", JP. Delany; "Žena u ledu" R. Bryndza; Znanje; osvrt by Morana M.
...
Slučajno mi se dogodilo da sam ova dva odlična trilera čitala jedan za drugim... Ali, to što je mačka na slici nije slučajno... niti je zato što ja, eto, volim mace.. Maca je na slici jer nam se te životinje pojavljuju u obje knjige.. Nažalost, baš i ne prođu dobro, ali, pogotovo u romanu "Žena u ledu", odigraju važnu ulogu (čak i ključnu) pri otkrivanju ubojice.
Toliko o slici tj. macama, krenimo s knjigama.
O izvrsnom trileru "Ona prije mene" JP. Delanyja već se jako, jako puno pisalo. Nahvalili su ga mnogi novinari, blogeri pa, ako ga i niste čitali sigurno već imate neku "ideju" o toj knjizi. Tako da sad neću ponavljati (uglavnom zaslužene) hvalospjeve; knjiga je napeta, zanimljiva, ja bih čak rekla da je to prav "triler 21. stoljeća" s obzirom na super modernu kuću u kojoj (i oko koje) se vrti radnja romana. Kuća je opremljena sustavom domotike što je čini "inteligentnom kućom". S domotikom sam se susrela prošle godine u jednom projektu kojega sam prevodila i sve mi je to djelovalo poprilično kao iz sf filmova.. Naime, sama riječ "domotika" (eng. domotics) u korijenu ima latinski "domus" (kuća, dom) na što se dodaje "robotika" (eng. robotics) i tako dobijemo složenicu koja označava, jednostavno rečeno,  "kuću-robota".. ;) A to, u stvari znači da su SVI sustavi u kući međusobno povezani u jedan, jedinstveni sustav (rasvjeta, grijanje, protu-provalni sustav, telekomunikacije, voda itd. ) sve je povezano i sve prepoznaje "stanara" putem narukvice koju ovaj nosi. Tako da, ukratko, kada uključite domotiku, isključite mozak i kuća sve obavlja za vas... Meni je to malo scary i ja to baš i ne bih..
Nastavno tome, u knjizi "Ona prije mene" pratimo priče dviju stanarki jedne takve kuće smještene u Londonu.  Kuću renta upravo njezin tvorac, arhitekt, a da bi uopće ušli u izbor za stanara super- kuće morate ispuniti upitnik i onda, ako ste te "sreće" da ste "the chosen one" ilitiga "izabrani", potpisujete ugovor koji sadrži preko 200 raznih uvjeta. E sad, vjerujem da smo mnogi u nekim trenucima naših života bili podstanari i ne znam baš tko bi uopće pristao na tako nešto.. Ali, naše cure u knjizi su pristale i (dobro za nas) da jesu (za njih baš i ne) jer se, u protivnom, ne bi događalo sve što se izdogađalo i mi ne bismo imali jednu ovako zanimljivu knjigu.
Tako da je, po meni, upravo ta domotika ono što ovu priču čini posebnijom i po čemu se, donekle, razlikuje od drugih knjiga ovoga žanra.
A sada se prebacujem na genijalan krimić, moj favorit, "Žena u ledu", R. Bryndze. Odmah u startu apeliram: NEMOJTE DA VAM "ŽENA U LEDU" PROĐE ISPOD RADARA jer se o njoj, možda, toliko ne priča i nije toliko razvikana kako neke druge (često i manje kvalitetne) knjige. Odlična je! To je prva knjiga iz serije o inspektorici Eriki Foster, do sada su objavljene četiri knjige (kod nas, za sada, samo ova prva), a ujedno i prvi krimić ovog autora koji inače (vrlo uspješno) piše, zamislite, chick- lit romane.
"Žena u ledu" nije ništa novo i do sad neviđeno što se tiče koncepta, radnje, likova; imamo inspektoricu koja je u prilično lošem životnom razdoblju (u neuspjeloj policijskoj akciji koju je ona vodila poginulo je nekoliko agenata, uključujući i njezinog muža) onda imamo djevojku pronađenu ispod leda (naravno, ubijenu) i još niz, što starijih što novijih ubojstava koja inspektorica Frost poveže i shvati da Londonom hara serijski ubojica. Da, i London je nice touch, ako ste se već pomalo zasitili nordic noira (iako, nije se toga baš lako zasititi...mislim da će se ljubitelji žanra složiti sa mnom.. ;) ).
Kao što rekoh nije to sad nešto na što nismo (već više puta ) naišli čitajući trilere, ALI knjiga je napisana izvrsno. Ima odličnu dinamiku, odličan zaplet, nema puno likova da ti treba pola knjige da uopće pohvataš tko je tko, nema onih trenutaka kada se poglavlje završi u nekoj jako napetoj situaciji, a onda uslijede poglavlja koja govore o nečemu sasvim desetom dok mi žarko želimo saznati što se dogodilo u onoj napetoj situaciji; toga nema, već na sljedećoj stranici radnja, tečno, ide dalje i mi s guštom čitamo razvoj napete situacije i prelazimo u novu, isto tako napetu.
Erika Foster osjeća se kao da je sve izgubila i smatra da joj je još jedino pravda ostala kao ono za što se vrijedi boriti.  Ona tijekom lova na ubojicu, dolazi u konflikte sa svojim nadređenim kao i najvišim, londonskim društvom tako da je u knjizi prisutna i kritika istog, svugdje prisutnog, upletanja politike i moći u provedbu zakona.
Sve je to autor odlično isprepleo u svom krimi- prvijencu i stvorio snažan ženski lik, Eriku Foster, koju možemo svrstati u rang s Kay Scarpettom, Maurom Isles, Temperance Brennan ili, njezinom imenjakinjom, Ericom Falck koja se bavi ubojstvima u Fjallbacki.
Moram priznati da, kada sam počela čitati „Ženu u ledu“ (uzela sam je jer mi je trebala neka „manja“ knjiga za torbu tj. putovanje) uopće nisam očekivala nešto OVAKO kvalitetno. Eto, kao što često ponavljamo, kako nas knjige (kao i ljudi) „pronađu“ onda kada se najmanje nadamo. Ipak, nadam se da vi nećete čekati da ova knjiga pronađe vas nego ćete (zaintrigirani mojim osvrtom ;) ), pronaći vi nju i pročitati je s užitkom! I naravno, nadam se da će vam se svidjeti…javite dojmove.


četvrtak, 30. ožujka 2017.

"Ljepota je njezina rana", Eka Kurniawan

"Ljepota je njezina rana", Eka Kurniawan, Znanje, osvrt by Morana M.
...
Dobro jutro, dragi moji. :) Rijetko se meni dogodi da odustanem od knjige i ne pročitam je do kraja jer si već nekako znam procijeniti što bi mi se svidjelo, a što ne bi... Ali, u ovom sam se slučaju grdno prevarila (događa se i najboljima.. ;) )..
Isto tako, želja da pišem osvrt i da svima pričam o nekoj knjizi najčešće me uhvati kada me neka knjiga oduševi.. Ove druge eventualno spomenem, u nekoj raspravi ili, ako me netko baš upita za mišljenje o određenoj knjizi koja meni, eto, nije sjela... Ali, ovaj put ću vam baš napisati ...hmmm...ne osvrt (jer nije ok pisati osvrt na knjigu od koje si pročitao 40-50str.) nego, recimo, svoje iskustvo... A mislim da to mogu, jer, nakon svog dugogodišnjeg čitalačkog staža, imam pravo nakon nekoliko stranica zaključiti da li mi se knjiga sviđa ili ne.. Jer, bez obzira na sadržaj (koji će kasnije možda postati super zanimljiv), stil pisanja ostaje isti..to se vrlo brzo uoči..).
Dakle, riječ je o knjizi "Ljepota je njezina rana", indonezijskog pisca Eka Kurniawana... Knjiga je doživjela jako velik, svjetski uspjeh, osvojila niz nagrada, a NY TImes i The Guardian su je čak uvrstili među najznačajnije knjige godine. I ja ne kažem da to nije zasluženo, samo, eto, po meni to baš i ne bi bilo tako.. Ali, tko sam ja?! Ja sam iznosim svoje (skromno) mišljenje...
Po onome što sam pročitala o knjizi kao i po sadržaju knjiga mi je djelovala baš super i tako je ja krenuh čitati...E, a onda... Kuku lele..
Čak i to što počinje time da se žena, nakon 20 god. smrti ustaje iz groba i vraća svojoj kući (i nastavlja normalno dalje živjeti, samo, jel', 20god. starija) me nije toliko zasmetalo, rekoh, ok.. Tako i tako u "blurbu" (tekstovi na koricama) piše da je ovo "fantazmagorična epska pripovijest". Onda detalj kako čovjek na umoru dolazi kod prostitutke jer želi izdahnuti u njezinom, recimo, naručju.. ;) , a nema love pa joj za to daje svoju (nijemu!) kćerkicu (koja čak prostitutki napiše "dajte spavajte s njim može brzo izdahnuti) sam, ono, pročitala i rekla, ajde dobro.. Ludo, ali ok. No, da vam sad ne pišem još neke takve detalje, samo ću reći da sam odustala kada sam došla do dijela gdje čovjek, koji je ludo zaljubljen u ženu koju su udali za drugoga (bogatog kolonizatora- ovo je u stvari kritika tadašnjeg indonezijskog društva) poludi, ali onako fino poludi. Između ostalog tako je lud da počinje općiti sa životinjama.. I kada sam pročitala da je njegova majka morala ujutro zadaviti pet jadnih kokoški koje su se tresle, a iz "čmara su im izlazila crijeva" (od silne "strasti" ludog sina), e tu više nisam mogla.. Ja sam 'em vizualni tip, 'em sam jaaako, jaaako, "slaba" na životinje.. Tu smo se ova knjiga i ja rastale..
Znam što je nadrealizam i koliko je cijenjen kao pravac.. Isto tako znam da su, neke od karakteristika nadrealizma odstupanje od estetike i težnja tome da djela budu provokativno neugodna, pa eto, ja bih ovo djelo svrstala upravo u takvu skupinu.
Ja vjerujem da je autor Kurniawan na ovaj način uspio reći sve što je mislio, iskritizirati sve one povijesne događaje u Indoneziji koje je želio i da je upravo zato knjiga doživjela ovakav uspjeh, ali, ja svako toliko pogledam njegovu sliku na kraju knjige i samo mi dođe želja (ne baš da mu čestitam) nego da ga pitam, "E, moj, Eka, na čemu si ti?". :)
Uglavnom, ako ste ljubitelji epske fantastike u nadrealističnom stilu go for it! Pun pogodak! Meni ova knjiga ide na listu "nije to za mene".

četvrtak, 9. ožujka 2017.

Citat


Durgina kuća by Jelena Sayana Hrvoj


Strašan horor roman od kojega sam se ježila cijelo vrijeme.Radnja teče tako glatko da roman teško možete ispustiti iz ruku. Dostojan da se prenese na male ekrane.
Sve pohvale autorici, a ljubiteljima dobrog štiva sve preporuke!

nedjelja, 5. ožujka 2017.

"Putovanje desnom hemisferom", Zoran Žmirić NAJAVA




Najava romana "Putovanje desnom hemisferom", Z. Žmirić, HENA COM by Morana M.
...


Jao, što volim kad se mogu malo hvaliti svojim gradom (Rijekom, za one koji to još, možda ne znaju) i njegovim žiteljima! A ovih sam danas baš posebno ponosna na jednog svog, kreativnog sugrađana -Zorana Žmirića, kolumnista i književnika (između ostalog), kojemu je prije par dana objavljen novi roman “Putovanje desnom hemisferom” (izdavač Hena.com).
 Žmirić vam je jedan totalno super tip, u slučaju da još niste upoznati s njegovim likom i djelom (a kako nas ovdje ima sa svih strana, vjerujem da je nekim ovo prvi susret s njim). Vrlo je svestran, ali ću prvo navesti da je (naravno) pisac jer smo, ipak, književna grupa, a ovaj je post posvećen, prvenstveno, njegovom novom literarnom uratku. Ipak, ne mogu ne spomenuti da čovjek osim što piše i svira ( i to ne ono, sebi za gušt na kućnim tulumima, nego je svirao i u kultnim riječkim grupama “Laufer”, “Grad” itd.) zatim je i veliki filmofil (pokrenuo je svojevremeno prvi, hrvatski filmski portal) pa s njim rado prokomentiram pogledane filmove i dobijem poneku preporuku, hobi mu je fotografija, a i veliki je mačkoljubac.
No, da se vratim na ovaj književni dio i temu posta... Žmirić je, uz zbirke pripovjedaka i kolumni, objavio i nekoliko romana kao i, meni jako dragu knjigu “Riječke rock himne”. Od romana istaknuti ću “Blockbuster” (2009, VBZ) koji je proglašen knjigom godine 2009/2010 po izboru Hrvatskog književnog društva, a mnogi su ga proglasili najboljim antiratnim proznim djelom Balkana. Znam da su ga i kod nas u grupi mnogi čitali i hvalili. Tu je još i “Snoputnik”, putpisni roman čiji glavni junak, mladić na umoru, odlazi u Indiju kako bi pronašao bivšu djevojku, a tamo se susreće sa zanimljivim ljudima i indijskom kulturom i mitologijom.

Kada pročitam roman, znati ću vam puno više reći o svim ovim putovanjima i težnjama i čežnjama, ;) ali poznavajući Žmirićev način izražavanja tj. stil pisanja koji je vrlo zabavan (kažu negdje “razigran”) i često obiluje (inteligentnim) humorom i ironijom, a to jaaaako volim, uopće ne sumnjam da će ovo biti roman koji ćemo s guštom čitati i koji će zauzeti važno mjesto na hrvatskoj literarnoj sceni (a nadamo se i šire).