Pretraži

subota, 28. studenoga 2015.

"Trinaesta priča", Diane Setterfield

"Trinaesta priča" D. Setterfield; ALGORITAM

 ima baš sve što očekujemo od dobre knjige; ima odličnu priču, pisana je baš onako klasično, pripovjedački napeto.. Štoviše stil podsjeća na klasike tipe Jane Eyre, Orkanski visovi i sl. Ono što je zadovoljstvo čitati..
Sam sadržaj pak, tj. neki njegovi elementi (kada smo već kod klasika), pomalo podsjećaju na Rebeccu, D. du Maurier.. Jer i ovdje imamo jednu obitelj s puno tajni,veličanstveno zdanje, odanu poslugu, psihičku poremećen...ost, guvernantu pa čak i požar..
Ali, ovdje imamo i bonus- blizanke koje su, u stvari, okosnica radnje iako je sadržaj slojevit.. Pratimo 2 priče, ili priču u priči.. A motiv blizanaca isprepliće se u obje.. Budući da sam jedinica teško mi je pojmiti bratsku povezanost, a pogotovo povezanost blizanaca, a obje te povezanosti u ovoj priči dosežu granice normale..
Baš zbog toga, a i zbog još nekih detalja, ova mi je knjiga pomalo jezovita i nekako mi je ostavila "gorak okus u ustima"... I zbog toga ova (3/5) ocjena.. Iako sam je pročitala u samo nekoliko dana, jer je izrazito zanimljiva i napeta, kada sad pomislim na nju, nekako mi prevagne taj spooky feeling.. Al' ne pozitivno spooky kao kod nekih Kingovih ili Koontzovih knjiga nego baš suprotno..
Naravno, ovo je samo moj doživljaj knjige koja je inače jako hvaljena, čak je tu i nagrada za najbolji debitanski roman tako da bih vam je svakako preporučila pa da sami vidite o čemu se tu zapravo radi.. Sigurna sam da ćete je, kao i ja, teško ispustiti iz ruke dok je ne pročitate...

Prikaži više

"Časnik za vjenčanja", Anthony Capella

"Časnik za vjenčanja", Anthony Capella; ALGORITAM

Nazvala me mama prije par minuta da me pita "Koja je ono super knjiga o Italiji" koju sam joj svojevremeno dala da čita, a sada bi ona istu preporučila prijateljici..
I tako me podsjetila na ovu krasnu knjižicu... Nije ona baš nova, možda ste je već i čitali, ali, pretpostavljam da ima i onih koji nisu..
...
Dakle, ako volite Italiju ( i sve ono što vam odmah pada na pamet uz spomen te zemlje; hrana, vino, ljubav, muzika...ukratko -dolce vita) onda je ovo sigurno knjiga koja će vam se dopasti.
Radnja se odvija u Napulju krajem 2.svj. rata u koji dolazi mladi britanski časnik James Gould (on je pak sve ono što vam padne na pamet uz spomen Engleza; hladan, umjeren, "sve po pravilima" i sl.); a dotični dolazi da bi vršio dužnost Časnika za vjenčanja.
Budući da u gradu vlada siromaštvo, mnoge se djevojke bave prostitucijom, ali izlaz nalaze u ženidbi sa američkim i britanskim časnicima, za što im, naravno treba dozvola... I tu stupa na scenu "Časnik za vjenčanja" koji mora izdavati (ili ne) dozvole tj. provjeravati da li se određeni talijansko- britanski par uzima iz "pravih" razloga ili samo radi dokumentacije..
I tako počinje "borba" ispravnog i odlučnog Jamesa sa lokalnim stanovništvom...
Naravno, kako se radnja odvija, James sve više počinje shvaćati mentalitet temperamentih južnjaka, upoznavati čari talijanske kuhinje uz svoju spretnu kuharicu Liviju (u romanu se svako toliko navodi neki recept ili neki dobar kulinarski trik..) i "popuštati" svoju britansku stegu..
Ali, da ne otkrivam previše, roman je zaista jako dobar. Lagano i zabavno štivo koje savršeno paše za tople, opuštajuće ljetne dane koji su pred nama.

"Kuća Abecede", Jussi Adler-Olsen

"Kuća abecede", J. Adler- Olsen; Znanje

Osvrt by @Morana M.   
Još jedan vrhunski uradak odličnog, danskog autora J.A. Olsena!
Iako se radnja ovog izvrsnog i vrlo potresnog psihiloškog trilera događa u okrutnim vremenima 2. svjetskog rata ( i nešto nakon njega), ovo nije ratni roman, što i sam autor naglašava u pogovoru.
Ovo je jaka, ljudska priča o prijateljstvu, odanosti, izdaji, osveti i ostalim među...ljudskim odnosima koji se mogu dogoditi u bilo kojem vremenu.
Ali, budući da u izvanrednim situacijama, poput rata, neke ljudske osobine puno lakše i brže izlaze na površinu, Jussi Adler Oslen odlučuje ovu priču smjestiti u okrilje ratnih stradanja; točnije u psihijatrijsku ustanovu za pripadnike elitnih SS postojbi, koju bolničari i pacijenitma nazivaju "Kućom abecede" zbog, naizgled, nejasnih kombinacija slova i brojki kojima je svaki pacijent označen.
U Kući abecede, nakon pada njihova zrakoplova, skrivaju se i dvojica engleskih pilota Bryan i James, prijatelji još iz djetinjstva. Glume mentalno oboljele njemačke časnike i čekaju priliku za bijeg. Ipak, oni nisu jedini simulatni među bolesnicima te im boravak u bolnici, uz jake lijekove i elektrošokove, dodatno otežavaju i ostali pacijenti na nadasve brutalne i nehumane načine (ipak se radi o SS časnicima koji su profesionalni mučitelji i ubojice te u tome nalaze i osobnu satisfakciju).
Jussi Adler- Olsen sin je psihijatra i jako je dobro upoznat sa nekadašnjim psihijatrijskim sustavom i metodama liječenja duševnih bolesnika. U vrijeme nacističke Njemačke te su metoda imale još dodatne, okrutne komponente, a često su se takve osobe jednostavno eliminirale.
Dakle, takvo je okruženje u kojem upoznajemo glavne protagoniste ovog napetog romana, a upravo će njihovi tadašnji postupci trajno obilježiti tijekove njihovih života nakon rata.
Neću vam otkrivati sudbine likova romana, ali pripremite se na puno obrata, brutalnosti, nepravdi, neočekivanih raspleta i svih ostalih elemenata koji čine kvalitetno čitalačko štivo.
Ovo je roman koji dopire u samu srž naše ljudskosti; nakon čitanja ostati ćete potreseni...pod dubokim dojmom i sigurno ćete ga jako, jako dugo pamtiti. Znam da ja hoću!

"Ljubav traje tri godine", Frederic Beigbeder

"Ljubav traje tri godine", Frederic Beigbeder; Naklada OceanMore
Zaista nisam dugo pisala osvrt na neku knjigu, ali nije me niti dugo neka knjiga oduševila kao ova. Dovoljno je reći da sam je pročitala u 2 dana... Ok, nije naročito opsežna, ima manje od 200 stranica, ali ipak..
Također, ovo nije nova knjiga, pa su je vjerojatno već mnogi od vas i čitali, ali, sigurno ima i onih koji nisu, a šteta ju je propustiti..
Dakle, ovo je genijalna, zaista rijetko genijalna knjiga.. Francuski pisac, od 30ak godina, na vrlo ciničan način priča o svom braku, razvodu, ljubavi uopće; svojem zaljubljivanju u "drugu" ženu i borbi ne bi li je osvojio za sebe (budući da je udana tijekom njihove veze)... Knjiga, možda nije za "idealiste", nekima se, vjerojatno ne bi dopao njegov cinizam... Ipak, mene je totalno osvojila... Mislim da sam je čitala baš u pravo vrijem, pronašla sam u njoj puno svojih stavova.. Najbolje, evo par citata, da dobijete "konkretniji uvid" u knjigu:
"Komarac živi jedan dan, ruža tri. Mačka živi 13 godina, ljubav tri. Tako je to. Najprije godina dana strasti, godina nježnosti i najzad godina dosade...";
"Život je tako stvoren da se, čim ste mrvičak sretni, odmah pobrine da vas pozove na red"
"Čovjek se ženi navlas isto onako kako polaže maturu ili vozački: uvijek isti kalup u koji se želiš izliti da bi bio normalan, normalan, NORMALAN, pod svaku cijenu. Kad već nisi iznad svih, želiš barem biti kao svi ostali, od straha da ne budeš ispod. A to ti je najbolji način da upropastiš istinsku ljubav."
"Najjača je ljubav ona koja nije uzvraćena....nema ništa gore nego voljeti nekoga tko vas ne voli."
"Poligamija je u Francuskoj potpuno legalna: dovoljno je imati dara za laž. Nije bogzna kakva mudrost imati više žena.To zahtijeva samo malo mašte i puno organizacije."
"Što je gore: voditi ljubav bez ljubavi ili voljeti bez vođenja ljubavi?"
I, moj omiljeni:
"Biti sam postalo je nekakva sramotna bolest. Zašto svi bježe od samoće? Jer ona prisiljava da se misli. Danas Descartes više ne bi napisao: "Mislim, dakle jesam". Rekao bi: "Sam sam, dakle mislim. "Nitko ne želi samoću jer ona ostavlja previše vremena za razmišljanje. A što više misliš, to si pametniji, dakle to si tužniji".

Morana Mazor

"Gospođa Hemingway", Paula McLain

           "Gospođa Hemingway", Paula McLain, Lumen; osvrt by Morana M.

Uz to što je većina nas knjigoljubaca upoznata sa djelima Ernesta Hemingwaya, isto tako znamo i ponešto o njegovom burnom životu.. Poznato je da je bio avanturist, ribar, lovac, da se borio u Španjolskom građanskog ratu, uživao u borbama s bikovima, volio žene, cigare..ukratko bio hednost, živio život "punim plućima" te je većinu svojih djela pisao prema vlastitom iskustvu.
Ali, kako je to izgledalo u početku, dok ...je mladi Ernest tek kretao u gore spomenuti život, pokušavao napisati svoj prvi roman i borio se za preživljavanje, u ovom nam je romanu to opisano iz perspektive Hadely Richardson, prve gđe. Hemingway (od ukupno četiri - zakonite wink emotikon )
Radnja se zbiva u Parizu '20god. gdje Ernest dolazi, sa svojom mladom suprugom, kao dopisnik Toronto Stara. Žive skromno, u mizernom stanu, ali, ovdje upoznaje i druži se sa umjetnicima kao što su James Joyce, Ezra Pond, F. Scott Sitzgerald (koje u to doba objavio roman "Veliki Gatsby), Pablo Picassa i mnogi druge.
Između ostalog, opisani su i izleti supružnika Hemingway u Pamplonu gdje Ernesta oduševljavaju borbe s bikovima, te on tada počinje raditi na svom prvom romanu "Sunce se ponovo rađa" (u kojem također spominje ljude i okruženje svog tadašnjeg života).
Njegova želja za slavom, turbulentna zbivanja oko njega, dovode Ernesta, do velikih promjena raspoloženja kao i do uspona i padovima u poslovnom životu; upravo tada veliku podršku, utjehu i "glas razuma" nalazi u tihoj i samozatajnoj Hadley.
Međutim, taj intenzivni pariški život, zabave, lijepe žene...polako počinju negativno utjecati na zaljubljene supružnike.. Njihova viđenja braka, vjernosti i monogamije poprilično su uzdrmana.
Mislim da sam vam dosta rekla kako bi dobili ideju o ovoj odličnoj knjizi, jer čita se "u jednom dahu".. Uvede vas na čarobnu parišku pozornicu početka 20.st, među umjetničko društvo, zabave i šampanjac, a s time u pozadini, pratite priču o velikoj ljubavi, boli i izdaji..
Ljubav je zaista bila velika, jer, pročitala sam negdje da je Ernest Hemingway, pred sam kraj života o svojoj prvoj supruzi napisao sljedeće: "Volio bih da sam umro prije nego što sam zavolio ikoga osim nje.”
Uživajte!



"Soba puna snova", R. Sepetys

 
"Soba puna snova", R. Sepetys, Znanje
:)
Prekrasna, topla priča o Josie koja, uz majku prostitutku i niz osebujnih likova, odrasta u ozloglašenoj, Francuskoj četvrti New Orleansa. Ona radi u knjižari, čisti bordel, biva uvučena u istragu ubojstva, ali vođena svojim jakim karakterom i ambicijom, hrabro kroči ka svom cilju- upisu na prestižni koledž Smith. U njezinoj borbi pomažu joj ljudi koji je okružuju, a uz koje je ne vežu rodbinske nego sudbinske veze koje su, ponekad, one najjače.
Nije ovo ni prva ni zadnja priča o ljudima koji su lišeni roditeljskog doma i ljubavi onda kada im je to najpotrebnije, ali Soba puna snova je zasigurno jedna od najljepših koje sam čitala. Velika preporuka svima..!

"Mimarov šegrt", Elif Safak

"Mimarov šegrt", Elif Safak; Buybook Doo ; osvrt by +Morana Mazor
🐘
Godina se polako briži kraju, ubrzo ćemo razgovarati o knjigama koje smo pročitali u 2015. i koje su nam bile najbolje, koje su nas se najviše dojmile, a ja ću tada, zasigurno, spomnuti upravo ovu.
Mimarov šegrt je knjiga koja me već od svog početka podsjetila na ono zašto u stvari tako volimo knjige, a to je mogućnost da, čitajući, uđemo u neki drugi svijet, neko drugo doba, neki drugi život.
Naravno, čitali smo dosta knjiga čija se radnja odvija u Istanbulu, u doba poznatih sultana, ali većina njih svoju priču gradi oko sultansko- haremskih intriga, djevojaka koje se od robinja uspinju do visokog položaja ili sl.
Ali, još nisam naišla na priliku da taj svijet gledam iz perspektive opisane u ovom romanu; iz Đahanove perspektive- dječaka koji je sa samo devet godina sam sa svojim bijelim slonom Čotom došao u Istanbul te postao mimarov šegrt i time se uspeo do prilično visoke pozicije na sultanovu dvoru.
Ovo je roman o jednom životu. O Đahanovom životu koji je trajao preko sto godina. Kao i svaki život bio je ispunjen tugom i srećom, prijateljima i neprijateljima, usponima i padovima, a sve to Elif Shafak tako dojmljivo opisuje da ovaj roman vrvi emocijama.
Dok pratimo Đahanovu priču susrećemo povijesne likove poput sultana Sulejmana, sultanije Hurrem, njihove djece Mihrimah i Selima, velikih vezira Rustem paše i Sokolovića koji su svi, na ovaj ili onaj način, utjecali na život glavnog junaka, ali najveći utjecaj od svih imao je đahanov mentor i učitelj, majstor Sinan, također stvarna osoba. Sinan je tijekom svog života izgradio čak 365 građevina različitih namjena i oblika.
Važnu ulogu u romanu ima i bijeli slon, Čota, Đahanov najvjerniji prijatelj i suputnik.
Uz već spomenute likove kroz đahanov život prolaze i cigani, prostitutke, talijanski majstori renesanse poput npr. Michelangela tako da nam ovaj roman otkriva intrige i romantiku jednog perioda daleko van granica osmanskog carstva.
Upravo zbog kompleksnosti radnje i likova, Mimarov šegrt smatra se najambicioznijim romanom ove turske spisateljice, ali i najboljim.
U svom pogovoru Elif Shafak navodi da je, tijekom svojih istraživanja, naišla na rečenicu majstora Sinana koja glasi: " Neka svijet teče kako voda", te dodaje da se ona nada da će i ova priča teći kao voda i ulijevati se u srca čitalaca.
Ja, pak, mogu potvrditi da se ovaj roman količinom emocija toliko ulijeva u srca čitalaca, da se svako toliko dogodi da se i pomalo izlije, a kako drugačije nego putem suza koje se, u nekim trenucima, same od sebe pojavljuju. Ne zbog tuge ili nekih velikih nesreća nego jednostavno zbog tolike količine osjećaja koji nas obuzmu tijekom čitanja, zbog snage i emotivnosti pojednih događaja onda kada smo preplavljeni ljepotom radnje koja nam se odvija pred očima i čijim dijelom, nesvijesno, postajemo.
Ali, u redu je i pustit pokoju suzu tijekom čitanja, jer, kao što kaže Aleksa Šantić: " Blago onom ko' suza ima, u toga srce umrlo nije.".
Uživajte u ovom prekrasnom romanu!

Morana Mazor