Pretraži

četvrtak, 31. ožujka 2016.

Ni Šveđanke nisu što su nekad bile... (o Asi Larsson i Kristini Ohlsson)


NI ŠVEĐANKE NISU ŠTO SU NEKAD BILE..

Ili, kako je Švedska, uz ABBA-e i Volvo dobila još jedan općepoznati brend, a to su autori(ce) odličnih kriminalističkih romana

Svi mi koji pratimo događanja na svjetskoj, književnoj sceni (kao ni oni manje upućeni) nismo mogli ne primijetiti "boom" koji su posljednjih godina napravili švedski autori krimića..
Švedsku je, ipak, u prve redove lansirao Stieg Larsson sa svojom, jedinstvenom, trilogijom "Millennium", pa su tako, i drugi kvalitetni, švedski autori napokon dobili, zasluženu pažnju i priznanja... Pa tako uživamo čitajući, nedavno preminulog, H. Mankella (kojega sam s užitkom čitala i prije nego što je Švedska dobila svoj današnji status i koji je začetnik, modernog, švedskog krimića), onda je tu L. Kepler (tj. bračni par Ahndoril), J. Lapidus i dr.
Svaka čast njima, ali, nakon pročitana dva odlična psihološka trilera ženskih predstavnica švedskih krimi pisaca, "Pepeljuge" Kristine Ohlsson i "Sunčeva oluja", Ase Larsson, trenutno bi naglasak željela staviti na "ljepši spol" (da ne kažem "nježniji" jer, kako ove cure pišu, nema tu puno mjesta za nježnosti... ;) ).
Tako da su gore nabrojani dečki dobili opasnu konkurenciju u ovim damama, ili, ako ne konkurenciju, onda barem ravnopravne partnerice.. ;)
I tako dolazimo do onoga u naslovu da "Šveđanke nisu što su nekada bile", a tu prvenstveno mislim, naravno, na sterotipe koji nam padaju na pamet pri spomenu "Šveđanki" kao bujnih, visokih, plavuša koje su vesele, ženstvene i uvijek spremne za zabavu.
"Naše" Šveđanke, Ohlsson i Larsson, čak se niti izgledom baš ne uklapaju u gore navedeno, a zasigurno ne i izborom zanimanja... Pa evo par riječi o njima pojedinačno;
Kristina Ohlsson
- ova četrdesetogodišnja politologinja, prije nego što se posvetila iskučivo pisanju, bila je na impresivnoj funkciji šefice odjela za protuterorizam u OSCE-u ( Organization for Security and Co-operation in Europe), a prije toga radila je u švedskoj policiji kao i u švedskom Ministarstvu vanjskih poslova.
Takav joj je CV sigurno pomogao u pisanju trilera, iako je u jednom intervjuu izjavila da je većina onoga na čemu je radila bilo strogo povjerljivo te da su njezina djela čista fikcija. Ipak, odlično poznavanje procedure policijskog istraživanja na koje nailazimo u romanu "Pepeljuge" odaje da joj je prijašnje zanimanje koristilo u spisteljskoj karijeri.
Upravo su "Pepeljuge" njezin prvijenac, napisan 2009god., da bi nakon toga napisala još nekoliko romana krimi tematike, koji su odlično prihvaćeni od strane ljubitelja žanra po cijelom svijetu, a također je napisala i trilogiju za djecu.
Živi u Stockholmu i bavi se isključivo pisanjem.
Asa Larsson
- rođena je 1966.god. u Uppsali, a rasla je u Kiruni, a upravo to je mjesto u kojem se odvija radnja njezinog debitantskog romana "Sunčeva oluja". Iz svoje je bografije i zanimanje odvjetnice "posudila" glavnoj junakinji njezinih knjiga, Rebecki Martinsson budući da se i sama time bavila prije no što je postala i profesinalno, pisac.
"Sunčeva oluja" napisana je 2003.god. i odmah dobila nagradu Akademije švedskih pisaca krimi romana za najbolju debitantsku knjigu. Nakon toga, slijede još četiri romana u kojima je glavni lik Rebecka Martinson od kojih su čak dva proglašena najboljim krimi romanima godine od strane Akademije švedskih pisaca kriminalističkih romana.
Romani su joj prevedeni na preko 20 jezika u 30-ak zemalja.
:)
 Dakle, dvije autorice, dva odlična prvijenca, čitana po cijelo svijetu! Nadam se samo da ćemo čim prije čitati i ostale romane ovih švedskih majstorica žanra, a njihovi se muški kolege moraju jako ozbiljno uhvatiti posla, ako ne žele da ih ove "šveđanke koje ruše predrasude" ne zasjene svojim spisateljskim umijećem.
Mada, da nitko nikoga ne mora zasjeniti i kako muški i ženski autori mogu odlično funkcionirati (kao poslovno tako i privatno) dokazuju nam, već spomenuti, bračni par Ahndoril (pseudonim Lars Kepler) koji pišu odlične trilere i dolaze, naravno -iz Švedske!



utorak, 29. ožujka 2016.

"Pepeljuge", Kristina Ohlsson

Pepeljuge, Kristina Ohlsson, Naklada Ljevak

Odličan psihološki triler koji sam baš s guštom čitala! Jako mi se sviđa stil pisanja Kristine Ohlsson, jednostavan, lako čitljiv, rečenice su jasne i konkretne, a sve je to, naravno, začinjeno izvrsnom radnjom.
Usprkos tako "pitkom" stilu pisanja, autorica se bavi nekim jako jako teškim temama... Svi mi koji čitamo dosta trilera već smo, na neki način, navikli na razne brutalnosti, sakaćenja, obredna ubojstva i slična zvjerstva, ali kada se susretnemo sa ubojstvima male djece i beba, onda je to ipak nešto što nas ne može ostaviti ravnodušnima bez obzira na sve do sada pročitano.
A upravo se o tome radi u ovom romanu; već pri početku iz vlaka je oteta mala Lilian te započinje istraga koju vodi tim inspektora Alexa Rechta, sve iskusni istražitelji sa dugogodišnjim stažem u policiji, a kojima je pridodana i, kriminalistica, Frederika Bergman.
Frederiku kolege, isprva baš i ne shvaćaju jako ozbiljno, smatraju da joj fali "onaj neki instinkt" kojeg oni posjeduju, a i doživljavaju je i previše hladnom da bi bila efikasna.
Mislim da je ovdje očito da nam je Ohlsson željela prikazati kako i u Švedskoj, koja se smatra izuzetno naprednom zemljom, policija ostaje pod muškom dominacijom te se ženama u ovom poslu nije lako dokazati, a autorica to i te kako dobro zna budući da je donedavno i sama radila u švedskoj policiji i u švedskom Ministarstvu vanjskih poslova.
Njezino prijašnje zaposlenje također se primjećuje u vrlo dobrom poznavanju istražnih, policijskih procedura opisanima u knjizi koje se izmjenjuju sa psihološkim portretima istražitelja.
Dodatni je plus romanu što je napisan iz perspektive više likova, pa tako istragu slučaju pratimo kroz opise glavnih istražitelja, ali i iz perspektive žene suučesnice u zločinima što nam daje uvid u poremećen um okrutnog i inteligentnog ubojice.
To što Ohlosson opisuje razmišljanja glavnih likova dajući nam pritom uvid i u njihove privatne živote jako je dobro pogođeno jer nam time približava sve glavne aktere, čini nam se da ih dobro poznajemo te ih doživljavamo, ne samo kao ekipu koja radi na rješavanju slučaja, već i kao osobe od krvi i mesa sa svim njihovim usponima i padovima.
Osim otmice i ubojstava djece, još je jedna jako teška tema prisutna u romanu, a to je fizičko maltretiranje žena; ubojica, koji za svoju misiju ima "kažnjavanje" žena čak i one iz svoje blizine tretira užasno okrutno; brutalno ih premlaćuje, muči ih na razne načine i ti su opisi tako vjerno prikazani da sam se , po tko zna koji puta zapitala, kako si neke žene, bez obzira na to što su radile i kroz šta su prolazile u životu, mogu "opravdati" bivanje u jednoj takvoj vezi iz koje, lako moguće, neće izaći žive.
Sve ti detalji upućuju na autoričino prijašnje zanimanje i odlično poznavanje opisane materije.
I tako se, dan po dan, slučaj sve više zahuktava, oteta curica pronađena je mrtva, u međuvremenu nestaje jedna beba, a istražitelji pokušavaju pronaći barem neki čvrsti trag u mnoštvu onih, naizgled, potpuno nepovezanih tragova. Upravo Federika je ta koja prva poveže neke priče iz prošlosti tako da napetost raste, a slučaj se bliži završnici.
Iako nas naslov "Pepeljuge" asocira na onu prekrasnu bajku, ovaj joj je roman potpuna suprotnost. Ovdje nema princa niti happy enda..samo zlo u svom najizopačenijem obliku. Žene ne postaju princeze već bivaju brutalno pretučene; cipelice otete djevojčice koje ostaju u vlaku, ne pronalaze svoju vlasnicu, a ipak, kao i bajke i ovaj roman ima svoju vrijednost te nas navodi na razmišljanje o svijetu u kojem živimo i u kojem je, nažalost, izglednije naići na monstruma koji ubija djecu nego na princa na bijelom konju.
Odličan roman i velika preporuka!

Morana Mazor

Sunčeva oluja, Asa Larsson

Sunčeva oluja, Asa Larsson, Naklada Ljevak

Iako se danas mnogi romani nazivaju "psihološkim trilerima", Sunčeva oluja je upravo jedan takav roman u punom smislu značenja tog naziva.
Radnja se, naravno, vrti oko istrage umorstva, ali je veliki dio priče posvećen psihološkoj karakterizaciji likova.
Ali, da prvo kažemo nekoliko riječi o zbivanjima u knjizi.
Odvjetnica Rebecka Martinson koja živi i radi u Stockholmu, na poziv svoje prijateljice iz djetinjstva, Sanne Strangarda, vraća se u Kirunu, mjesto na sjeveru Švedske u kojem je odrasla, a gdje je okrutno ubijen Sannin brat Viktor, karizmatični, vjerski vođa, poznatiji kao "Dječak iz raja".
Rebecka, iako nerado, vraća se u svoj rodni grad kako bi pomogla Sanni koja je, u međuvremenu, optužena za bratovo ubojstvo.
U Kiruni susreće i ostale osobe iz svoje prošlosti, te se, povremeno podsjeća na događaje koji su doveli do njezinog odlaska, a to nas interesira jednako kao i pitanje tko je ubojica jer je očito da se nešto ozbiljno odigralo u tim davnim danima među sudionicima današnje tragedije.
I tu dolazi do izražaja autoričino odlično psihološko opisivanje likova koji, svi do jednoga imaju nešto što ih vodi pa se tu izmjenjuju: pohlepa, korupcija, naivnost, religiozni zanos, slijepa poslušnost, mentalno oboljenje, osjećaj odgovornosti... Neki djeluju sami dok se neki udružuju zbog istog cilja.
Također je odlično opisano kako ljudi manipuliraju jedni drugima te kako sami sebi dopuštaju biti izmanipulirani.
Moram spomenuti i da su likovi su vrlo životni npr. inspektorica Anna- Marija Mella sudjeluje u istrazi u osmom mjesecu trudnoće i muče ju svi oni trudnički problemi sa kojima se žena susreće tijekom tog perioda. I sama Rebeca nije, možda, tipična, dobra i požrtvovana, heroina koje najčešće susrećemo; ona ima svoje frustracije, neki je ljudi nerviraju, ne libi se iznijeti svoje mišljenje i onda kada bi ga bilo bolje prešutjeti, svjesna je svojih pogrešaka i uvijek je spremna reći nekome u lice ono što ga spada.
Posebnu snagu ovoj priči daju mjesto i vrijeme radnje, a to je Kiruna, gradić na najsjevernijem djelu Švedske u doba najjače zime koje su u ovom djelu zemlje najhladnije i najmračnije. Zbog hladnoće i mraka koji su stalno prisutni pratitelji događanja imate osjećaj kao da se sve to odvija ne nekoj udaljenoj, ledenoj planeti.
To je užasna hladnoća: ledeni zrak štipa i grize obraze, ako se diše kroz usta, boli u grlu i plućima, ako se diše kroz nos, nosne dlačice lede se pri svakom udisaju; na pramenovima kose koji nisu ispod kape stvara se led pa zaleđeni vrhovi zveckaju.
A tu je i, mistična, Sunčeva oluja tj. polarna svjetlost koju susrećemo već na prvim stranicama kada ona prolazeći po nebu, kroz krovni prozor crkve, "promatra" unakaženog Viktora Strangarda kojeg život napušta na podu ispred oltara.
Sunčeva oluja rijetka je pojava koja, po nekim vjerovanjima, upućuje na katastrofu tako da je autorica odlično ukomponirala i naslov romana, a i opis polarne svjetlosti već na samom početku, paralelno sa ubojstvom. Ali, ona je i dalje sveprisutna u romanu, taj sjaj na noćnom nebu, ta velika "plamena" zavjesa pod okriljem koje se odigravaju svi događaji i slomovi opisani u romanu.
"Sunčeva oluja" prvi je roman Ase Larsson napisan 2003god.  koji je odmah privukao čitalačku publiku duljem svijeta, a za koji je, te iste godine, dobila nagradu Akademije švedskih pisaca kriminalističkih romana za najbolju debitantsku knjigu. U Švedskoj je prema romanu snimljen i istoimeni film 2007.god.
Nakon Sunčeve oluje, Larsson je napisala još četiri romana u kojima je glavni lik Rebecka Martinson, od kojih su čak dva bila proglašena najboljim krimi romanom godine od strane Akademije švedskih pisaca, a ja se nadam da će neki od tih romana čim prije biti objavljen i kod nas jer, nakon ovakvog prvijenca, možemo samo zamisliti što nam još Asa Larsson ima za ponuditi!

petak, 25. ožujka 2016.

Krv na snijegu_Jo Nesbo




Krv na snijegu_Jo Nesbo, FOKUS na hit

Volim čitati Nesboa, to već i vrapci na grani znaju. Jako me obradovala vijest da dolazi ova nova. 

Ima lijepu naslovnicu a i sam naslov je obećavajući. Ali da sreća bude još i veća zaslužan je Fokus jer mi je poklonio. Čim sam je dobila, naravno da sam odmah počela čitati. Počela i malo mi bila čudna s početka. 

Ali onda te Nesbo po starom dobrom običaju zalijepi za stolicu i knjigu. To je pisac koji te natjera (suptilno ni ne osjetiš) da zavoliš lik koji je zapravo negativac i ubojica. A i nije sve onako kako se čeini, kod Nesboa to nikad nije. Misliš pa dobro, pomiriš se s tijekom radnje a onda obrat. Volim takve obrate, kad nam jednom rečenicom pisac sve okrene. Istina, otanka je, ali je ipak dobra. 

Oni koji vole Nesboa znaju što im je činiti, doći do knjige i obavezno čitati.


Stana Erstić


četvrtak, 24. ožujka 2016.

Alice Hoffman - Vradzbina

Ljubav i mrznja, odanost i izdaja ocrtavaju ovu kratku pricu, cija je radnja smjestena u vrijeme Spanjolske inkvizicije. Glavne junakinje dvije djevojcice Estrella i Catalina obecaju si da ce njihovi zivoti biti isprepleteni zauvijek.No postoji tajna o Estrelli i njenoj obitelji - De Madrigali su Zidovi koji svoju vjeru slijede u tajnosti, praveci se da su katolici kako bi izbjegli progone.

Prica je to o prijateljstvu i ljubomori, o snazi ljubavi, otpora i ljudskog duha. Autoricina liricna proza i pronicljiva karakterizacija stapaju se i stvaraju pricu punu beznadja iz koje (ipak) proviruje nada.

Naslov ove knjige me asocirao na neku fantasy pricu i ocekivala sam neke carolije i vradzbine, a kad ono sok - citajuci knjigu dobijete nesto sto ce vas uzdrmati, rastuziti i sto ce ostaviti traga. Takodjer me ova knjiga nagnala da pretrazim internet i procitam vise o Spanjolskoj inkviziciji koja je bila doista strasna.
Ocjena: 4+

petak, 18. ožujka 2016.

E. Lockhart - Lažljivci

Odlicna napeta knjiga koju cete tesko ispustati iz ruku do samog kraja. Kraj ce vas iznenaditi, jer ga sigurno takvog kakav je, necete ocekivati.

Sinclairovi su predivna, vrlo bogata i ugledna obitelj s privatnim otokom. Lazljivci su skupina cetvero prijatelja i rodjaka koji svako ljeto provode zajedno bezbrizno se zabavljajuci i troseci novac. Zivot im je lagan, bez ikakvih briga i problema. Medjutim, u jednom trenutku, zivoti svih clanova ove posebne obitelji zauvijek ce se promijeniti... Savrsen zivot savrsene obitelji raspast ce se na komadice, a novac i ugled nece im pomoci. Tragicna pogreska, obmane i lazi unistiti ce mnoge zivote, a mnogima nece biti jasno sto se zapravo dogodilo.., Kako znati sto je istina, a sto lazi?

Doista, to sto je istina, a sto laz ce vas pomalo zbunjivati do samog kraja, kada autor konacno rasvijetljava pravu istinu i tada vam se sve kockice posloze onako kako treba, tj. napokon saznajete konacnu istinu. Ta istina mene je pomalo sokirala jer ju nisam ocekivala. to ovoj knjizi daje odredjenu draz, kao i izokrenute bajke koje autorica povremeno ispisuje, a nama daje na razmisljanje sto je  s tim htjela reci. Doista zanimljiv roman i moja velika preporuka!
Ocjena: 5

"Zlatni mjesec", Lari Mari

"ZLATNI MJESEC", Larissa Larí Marí Marieta( HENA COM)

Dugo mi se nije dogodilo da me neka knjiga ovako oduševi!?
Pet plus za književni dvojac Lari Mari koje su drugim romanom dokazale svoj literarni talent. Ovo je duboka proza i psihološki triler koji je toliko nabijen emocijama da roman nisam mogla ispustiti iz ruku, a obrati koji se nižu ostavljaju vas bez daha. Iako zvuči kao klišej, u ovom slučaju to sigurno nije, kad kažem da me ova knjiga svakom stranicom sve više uvlač...ila u svoje dubine, slojeve i metafore da sam je doslovno progutala. Zaista je treba čitati polako i koncentrirano jer vrvi porukama i dubokim mislima, a svaki detalj je naveden s jako dobrim razlogom. Larí Marí izvrsno poznaju ljudsku psihu i karaktere te je roman riznica slojevitih duševnih savjeta i zaista se njihove knjige mogu i moraju čitati par puta, zato svima preporučam da ih imaju u svojim kućnim bibliotekama. O radnji vam neću pričati previše ali ono što trebate znati je da roman započinje ulaskom inkasatora Kirona u "kuću strave" u kojoj upoznaje niz kompleksnih i slojevitih likova koji bi trebali činiti jednu obitelj no oni su sve drugo samo ne to. No Kiron u tom ludilu pronalazi nijemu djevojčicu Lunu (po kojoj je roman dobio ime) i u želji da je spasi kopa duboko u njihove obiteljske tajne te dolazi do šokantnih otkrića koja mu iz korijena mijenjaju život. Moram još spomenuti da se cijela ova priča događa u godini za koju je bio prognoziran smak svijeta, a taj se smak ovim likovima itekako dogodio na osobnoj razini. Imajte na umu i da su likovi temeljeni na stvarnim osobama! Jednu ovako jaku knjigu zaista nije moguće opisati u par riječi, ali moje je mišljenje da djela književnog dvojca Larí Marí daleko prelaze granice Hrvatske. Čitajte je koncentrirano i pažljivo jer svaka je riječ puno, puno više od onoga što vidite otisnutog na papiru.
Ocjena 5 plus i VELIKA PREPORUKA

Morana Mazor





 

subota, 12. ožujka 2016.

"Krvava žetva", S. J. Bolton

"Krvava žetva", S. J. Bolton; Znanje
"Krvava žetva" ima baš sve ono što očekujemo od odličnog trilera!
Zanimljivu, okrutnu priču koja našu pažnju zaokuplja već od samog početka, protkanu dnevnim legendama i sa malom dozom nadnaravnog; životne likove sa kojima se lako poistovjetiti, a sve to izvrsno je smješteno u, divlje, izolirano područje Šetlandskog otočja na sjevernoj obali Škotske.
Surova klima, sivo nebo i uzburkalo more prepuno oštrih stijena savršene su kulise za ovu priču o ritualnim ubojstvima i tajnama koje se skrivaju stotinama godina.
Pedijatrica Tora, naša glavna junakinja, koja se sa svojim suprugom Duncanom doselila na Šetlandsko otočje, već na samom početku, doslovno, iskopa tragove mračne tajne kada jednog kišovitog dana u zemlji oko svoje kuće, kopajući jamu za uginulog konja, naiđe na ženski leš obilježen runama i izvađenog srca.
Usprkos protivljenju svih oko sebe, Tora počinje istraživati vikinške rune, stare gradske zapise i arhive te malo po malo otkriva postojanje tajnog društva, "izabranih" pojedinaca čiji korijeni sežu daleko u prošlost. U otkrivanju istine Tori pomaže i njezino poznavanje medicine tako da je autorica u romanu izvrsno ispreplela forenziku sa drevnim, škotskim legendama.
Kako napreduje sa svojom istragom sve više shvaća da smije nikome vjerovati pa čak niti svojim najbližima, ali, ni to je ne obeshrabruje na putu otkrivanja što se to događa na ovom surovom, udaljenom mjestu, a što, izgleda cijela zajednica taji već stotinama godina.
Što je Tora bliže istini, to napetost sve više raste, a ona se sve teže izvlači iz smrtnih opasnosti koje joj prijete i od žitelja zajednice i od surovog krajolika u kojem se nalazi.
Tijekom radnje nailazimo na nekoliko, zaista, neočekivanih obrata što još više pridonosi dinamici i napetosti priče, a opisi npr. jahanja Tore i njezine prijateljice kroz kišnu noć po jedva vidljivom terenu kako bi se spasile od svojih progonitelja izvrsni su detalji zbog kojih se čitatelj teško odvaja od teksta i nastoji čim prije otkriti daljnje događaje.
U romanu imamo odličnu priču o istrazi ritualnih ubojstava u koju su tako vješto utkane, temeljito istražene, škotske legende i naznake nadnaravnog; tu je još i spoj sa modernom medicinom i forenzikom, odlična atmosfera i prirodno okruženje koji prate radnju. Zbog svega toga teško je za povjerovati da je ovo autoričin prvijenac koji je, zasluženo, 2008.god. bio proglašen najboljim, novim ostvarenjem na britanskom Amazonu.
Nakon ovako odličnog početka spisateljske karijere, veselim se sljedećim romanima ove autorice, a čitateljima koji vole trilere sa daškom povijesnog i forenzike, svakako preporučujem čitanje "Krvave žetve".

Morana Mazor



četvrtak, 3. ožujka 2016.

"Bračni zaplet", Jeffrey Eugenides;

"Bračni zaplet", Jeffrey Eugenides; v.b.z.
Ako volite Eugenidesa, voljeti ćete i Bračni zaplet.. Eugenides je mene osvojio svojom knjigom Srednji spol (za koji je dobio Pulitzera 2003.god.).
Ali, ako ga još i niste čitali, svakako biste trebali.
Iako naziv Bračni zaplet navodi na ljubavne zavrzlame, ovaj je roman puno, puno više..I sam naziv se, u stvari odnosi na temu "bračnog zapleta" kojeg književnice poput Jane Austen ili George Eliot stavljaju u središte velikih britanskih romana (koje svi volimo!!), a o kojem svoj diplomski rad piše Madeleine, studentica književnosti i glavna junakinja.
Uz Madeleine, pratimo i dva muškarca u njezinom životu Mitchella i Leonarda te njihove životne priče; svi oni završavaju fakultete i pokušavaju naći svoje mjesto u životu tj. "svijetu odraslih".
Kao i u Srednjem spolu, gdje se Eugenides bavi specifičnim genom zbog kojeg se osoba rodi kao hermafrodit; i u Bračnom zapletu prisutan je taj "medicinski aspekt" samo ovdje je riječ o maničnoj depresiji i posljedicama te bolesti (osim na samog bolesnika) i na ljude koji ga vole i okružuju.
Npr. "Tko ste vi uopće?"
"Tek netko tko iz osobnog iskustva zna kako može biti privlačno misliti da drugoga možemo spasiti time što ga volimo."
Osim odlično razrađene priče i dojmljivih likova, u knjizi se svako toliko spominju razni književni periodi, knjige, pisci, ljubav prema knjigama..što mi je odlično, a sigurno bi bilo i svim drugim pasioniranim čitaocima.
Evo na šta mislim: " Madeleine bi često odlutala u biblioteku s policama koje nije mogla doseći....-veličanstveno prisustvo svih tih riječi koje čekaju da ih netko pročita, ostavljalo ju je bez daha. Znala je i po sat vremena pregledavati hrptove knjiga."
Prepoznajemo se ovdje, zar ne? ;)

Morana Mazor