Pretraži

utorak, 31. svibnja 2016.

Vecera - Herman Koch

Necu pisati sadrzaj jer ste vec donekle upoznati s njim. Samo cu reci da se radi o jednoj neobicnoj knjizi koju vrijedi procitati. Meni ona lici na neki psiholoski triler, a svi znamo da takve knjige mogu malo iscrpiti citaca, te se lako mozemo pogubiti i zapitati se sto je pisac htio reci.

Tema je ponajvise odgoj djece i to u imucnim obiteljima, gdje vrijede ona pravila; daj im sto vise mozes, stiti ih od svih mogucih losih utjecaja, a ako nesto lose naprave, obrani ih tako da to jednostavno sakrijes od svih, a njih uvjeris da nisu nista lose napravili sto se ne moze popraviti, te da su oni svejedno dobra i uzorna djeca.

Dvije obitelji koje sjede za vecerom raspravljaju o svojim zivotima i o svojoj djeci, te saznajete korak po korak, tj. izmedju slijedova vecere, sto se dogodilo u njihovim zivotima. Saznajete da se radi o ljudima koji su psihicki neuravnotezeni, svaki na svoj nacin i da su takvi sami po sebi opasni po okolinu i ne mogu biti uzorni odgajatelji svoje djece.

Citajuci razmisljate o tome da i oko vas na zalost ima takvih ljudi. Ljudi koji se skrivaju ispod raznih maski, delikvenata koji svasta lose rade, a roditelji ih stite od zakona svojim novcem i vezama, jer su njihova djeca, a djecu treba stiti... Samo pitanje je do kojih granica i da li uopce postoji granica u takvom psiho svijetu?


četvrtak, 26. svibnja 2016.

Ponoćno sunce_Jo Nesbo

Ponoćno sunce_Jo Nesbo, FOKUS na hit

Volim Nesboa, to već i vrapci na grani znaju. Radujem se svakoj njegovoj knjizi. Fokus me je ugodno iznenadio s ovom novom jer nije tako dugo da je objavio Krv na snijegu. Nekako smo već naviknuli da molimo izdavače da prevedu i obajve neke naslove. Dakle, pohvala na tome!

I onda još jedno lijepo iznenađenje kad mi ja nakladnik poslao knjigu odmah po objavi. I onda se bacim ja na čitanje. Krenem, i nema stajanja do kraja. Nesbo je u ove zadnje dvije knjige tako prikazao i predstavio glavnog lika, da ga automatski zavolite. Jasno vam je da on nije baš cvjećka, nešto se tu mutilo i u mutne vode upao, ali osvoji vas i vi navijate za njega, ili bolje rečeno brinete se za njega. I onda počinje odmotavanje klupka... I nikada nije onako kako se na prvu čini, pa možda ni na drugu.

Moglo bi se reći da ako je nešto suđeno, onda će se to i desiti. Na put vam život stavlja neobične ljude, onakve za koje biste pomislili da nemate ništa s njima zajedničko ili su vam totalne suprotnosti. Ali, zante onu poznatu o suprotnostima koje se privlače...

Dakle, dragi moji koi volite skandinavske krimiće i spomenutog gospara, ostaje vam samo da pronađete put do knjige i uronite u nju.

Stana Erstić, čitala i komentar napisala

Čudo_R.J.Palacio




Čudo_R.J.Palacio


Ova je knjiga mene izabrala. I baš sam je zato je konačno i uzela čitati. Nekako po najavi a i po naslovnici, mislila sam da ja to neću moći. O, kako sam se prevarila. Ovo je jedna lijepa, topla, tužna ali ne pesimistična knjiga, puna ljubavi, razumijevanja ali i neshvaćanja, osuda na prvu, otvaranje i prihvaćanje na drugu ili treću,...

Već se zna da je ovo priča o jednom posebnom dječaku. Ali ne samo o njemu već i njegovoj sestri, njegovim suučenicima, sestrinom dečku,... Svaki od njih vidi, doživljava i proživljava zajednički život na svoj način. S njihovog stajališta perspektiva je nešto drukčija i slika suživota je malo drukčija. Nijedan pogled nije isti, a svi drukčije doživljavamo one koje volimo i dijelimo.

Ova knjiga je možda dobila predznak tužne priče, ali to nije tako, ovo je jedna optimistična knjiga. Puna je odvažnosti, ustajanja poslije posrtanja, suosjećanja, dobrih ljudi, one druge odbijam spomenuti.

Završila bih s jednim citatom iz knjige: „Hoćemo li napraviti novo pravilo za život...da uvijek pokušamo biti ljubazniji no što je potrebno?“  Pa pokušajmo!

Preporuka od mene.

Hvala FOKUS na hit!

Stana Erstić, čitala i komentar napisala

Durgina kuća_Jelena Hrvoj





Volim čitati krimiće, trilere, posebno su mi dragi skandinavski. Brutalni su, nema milosti ni poštede, ali imaju uvijek dobru priču. E pa sada sam u ovoj maniri imala priliku čitati i domaćih snaga djelo. Durgina kuća je drugi roman mlade autorice Jelene Hrvoj. Prvi roman nisam čitala, objavljen je pod naslovom Štorka.

Dakle, došla knjiga do mene, zahvaljujući samoj autorici ali i stranici Volim knjige posredstvom koje sam je dobila. Za njem prvi roman čula sam od klubaša pohvale, ali kako nisam čitala nisam znala što me očekuje.

Najavljen je kao domaći horor, to mi je zagolicalo maštu i znatiželju, pa nema baš nešto obilje domaćih horora. Sam naslov mi nekako zlokobno zvuči, poprilično neobičan, bar meni. I onda krene avantura čitanja. Počinje priča u sadašnjem vremenu, upoznajemo prvi lik, vrlo neobičnog imena, vješto nas uvlači i budi nam znatiželju. Onda se prebacuje na radnju u prošlost, prije 20 godina. Bačeno je klupko, počinje se odmotavati. I kao svaka mačka, po nepisanom pravilu odmah poletiš za njim, mamac je neodoljiv. A klupko se kotrlja i razmata, i sve više nas upliće svojim nitima. A te niti, nisu jednobojne, one se prelijavaju i pretaču, nailaziš na čvorove, raspliću se i zapliću ponovo. Od jedne niti se pruža njih nekoliko, spajaju se, pa se opet granaju, a na kraju čine tkanje koje nas neće ostaviti ravnodušnim.

Uvijek za djecu vežemo dobro, radost, sreću. Ali zlo ima bezbroj lica a ludilo još i više. Jesu li oni jednako moćni u dječjim dušama, ako se u njima nastane, kao u onih odraslih, ili su još stravičnije? Knjiga je pročitana, kako to volimo reći, u jednom dahu, kako ću noćas spavati, o tom... Zamisliš se poslije čitanja, zapitaš se je li tako nešto uopće moguće, zar nam je tako teško prepoznati zlo? Pa jeste, svijet i vrijeme oko nas to iz dana u dan pokazuju, ono najbolje glumi i pretvara se, zavlači se i samo vreba na žrtve. Povijest je puna toga, zato mi ova knjiga, radnja, priča, likovi su tako životni, djeluju tako stvarno i uvjerljivi su. Nadam se da će ipak ostati unutar korica ove knjige. Ali vi ih svakako rastvorite i pročitajte ono napisano unutar njih, nećete požaliti. Ja nisam!

I da, želim i to spomenuti, autorica je skoro svim likovima dala tako neobična imena, to odmah privuče pozornost. Pokušala sam dokučiti zašto se pojedini lik baš tako zove, nisam uspjela. Ovo ću ostaviti kao otvoreno pitanje za autoricu, naprimjer možda je sretnem na nekoj promociji... 

Durgina kuća - Jelena Hrvoj

Stana Erstić - čitala i komentar napisala