Pretraži

srijeda, 23. studenoga 2016.

Jo Nesbø - Spasitelj (Znanje)

U “Spasitelju“ Hole rješava problem pojavljivanja profesionalnog ubojice u Oslu, Malog Spasitelja, kojeg zadatak dovodi u povezanost s članovima Vojske spasa, jako utjecajne humanitarne organizacije na sjeveru Europe čije ustrojstvo počiva na kršćanskim moralnim vrijednostima. Ali kao da to nije dovoljno. Postoji još čitav niz upitnika iz prošlosti vezanih uz rješavanje problema u odjelu, a Hole je dodatno opterećen novim osobnim porazima. Nesbo je u “Spasitelja“ uključio širok krug likova, što priči daje na dinamici. Kao zanimljivost, spomenimo da je profesionalni ubojica po nacionalnosti Hrvat, a da bi riješio slučaj, Hole čak putuje i u Zagreb. Očito je da Nesbo, kao pisac, gaji određene simpatije prema Hrvatima, što je vidljivo na par odlično odrađenih ulomaka na temu poveznica s pričom o ratnim zbivanjima u Vukovaru. Nesbo je na pravi način upućen u to kako su stvari zapravo izgledale. Također, Nesbo u priči oko rupca, koji je zaštitni znak Malog Spasitelja, daje pravi povijesni pregled nastanka kravate (ili rupca) koji je stoljećima bio znak raspoznavanja Hrvata u mnogim bitkama, najčešće pod tuđim zastavama stranih vladara. Bravo za Nesba!

Za ovaj roman Nesbo je izjavio:
"Tijekom ljeta 2005. dovršio sam Spasitelja, na kojem sam radio više od dvije godine. Nadahnuće za roman došlo je s više strana: dijelom od Vojske spasa, dijelom od opsade Vukovara, dijelom od Plate – bivšeg okupljališta narkomana u Oslu koje više ne postoji. O Vojsci spasa nešto sam naučio sudjelujući na dobrotvornom projektu i koncertu. Priča o mladom plaćenom ubojici iz Hrvatske djelomično je utemeljena na potresnoj priči hrvatskog vojnika koju sam čuo u sklopu rada na publicističkom tekstu Glasovi s Balkana iz 1999."

"U jednoj prilici, jedan je pripadnik Vojske spasa upitao Holea:
“Jeste li vi kršćanin?“
Hole je odgovorio:
“Ne, ja sam detektiv. Vjerujem u dokaze.“"
Upravo su dokazi bili presudni da bi priča u “Spasitelju“ završila na tako trijumfalan način, potpuno neočekivano i van svih granica formalnosti koje se očekuju od jednog policijskog službenika, ali upravo to je Harry Hole…
Svakako nastavljam čitati Nesbove romane, a i vama isto to preporučam!:)


četvrtak, 17. studenoga 2016.

U susret knjizi "Dosegnuti sunce", Paule McLain

Uskoro nam Znanje donosi jednu pravu, književnu poslasticu; roman "Dosegnuti sunce", izvrsne Paule McLain.
Pa da vam malo približim o čemu se tu zapravo radi; dakle, sigurno su neki čitali knjigu "Moja Afrika", autobiografsko djelo Karen Blixten koja opisuje svoje godine provedene u Africi. Ako niste čitali, skoro svi smo gledali istoimeni film s odličnim Meryl Streep i Robertom Redfordom u glavnim ulogama.
Ljubavna priča danske barunice Karen B. koja se zaljubljuje u britan...skog avanturista i lovca na krupnu divljač, Denysa F. Hattona. Njihova ljubav odvija se u prekrasnim, afričkim pejzažima.. (moram spomenuti i moju omiljenu scenu iz tog filma, pranje kose na Nilu  ). E sada, svi se sjećamo kako je Denys svojim avionom povremeno dolazio kod Karen, a ona ga je vjerno čekala na svojoj, afričkoj, plantaži... Nije nam baš puno rečeno što je Denys radio tijekom svojih izbivanja...ok, lovio je krupnu divljač, sudeći prema njegovom zanimanju, ali ne samo to.. ;)
Knjiga "Dosegnuti sunce" otkriva nam dio njegova života za koji, vjerujem, nismo znali jer govori o još jednoj velikoj ženi koja je odigrala važnu ulogu u njegovom životu.
Riječ je o Beryl Markham, pilotkinji koja je oborila svjetski rekord preletjevši Atlantik i bila žena ispred svog vremena.
Naravno, u knjizi je opisan i ljubavni trokut između nje, Karen i Denysa.. A sve to opet, uz prekrasne opise Afrike.
Ja se ovoj knjizi već jako dugo veselim, a vjerujem da je sada već i mnoge od vas zainteresirala!
Brojimo sitno do čitanja...!

(By Morana Mazor)


nedjelja, 6. studenoga 2016.

"Slatke tajne života na selu", Louise Miller

"Slatke tajne života na selu", Louise Miller; Znanje ; osvrt by   Morana M.
:)
Kaže se da ne treba suditi knjigu po koricama...ali, isto se kaže i da iznimke potvrđuju pravila pa, ako uzmemo u obzir te dvije izreke onda je ova knjiga iznimka koja potvrđuje pravilo jer je prilično lako možemo prosuditi po koricama tj. naslovnici.
Meni se, priznajem, svidjela čim sam vidjela najavu; ta nježna plava boja, ozračje tople kuhinje i , naravno, naslov, sve to zajedno djelovalo je tako ugodno i privlačno da sam u tom trenutku znala da ću je čitati.
I sada kada sam je pročitala mogu sa zadovoljstvom ustvrditi da nije iznevjerila moja očekivanja. Dobila sam upravo ono čemu sam se nadala čak i malo više od toga; laganu, šarmantnu priču ukomponiranu u idilično, seosko okruženje, a sve to prožeto mirisima raznih pita, kolača i torti budući da je glavna junakinja, Olivia-Livvy, vrhunska slastičarka.
Na samom početku romana, Livvy živi u radi u Bostonu no, nakon vrlo nezgodne situacije koju izazove u restoranu u kojem radi, seli se u ruralno mjestašce u Vermontu gdje joj živi najbolja prijateljica Beth i tako započinje njezin život na selu...
Poglavlja u knjizi obilježena su po mjesecima u godini, a autorica nam prekrasno opisuje promjene godišnjih doba u kojima je, znamo, puno ljepše uživati na selu nego na betonu gradskog asfalta.
Pa tako čujemo kako nam pucketa lišće pod nogama tijekom jeseni, možemo osjetiti studen zime kako nas štipa za nos i obraze dok se vozimo na saonicama po snijegu...uz opise prirode tu su i prikladna jela i slastice za pojedina doba godine, a sve to zajedno daje ovoj knjizi posebnu atmosferu.
A dok mi uživamo u izmjenama godišnjih doba, naša junakinja Livvy otkriva tajne života na selu; radi u kuhinji pansiona, seli sa, zajedno sa svojim psom, u malu kućicu na imanju, počinje svirati benjo u lokanom bendu tako da osim mirisa hrane i slastica, priču prožimaju i zvukovi muzike i plesa.. Naravno, pojavljuje se i Martin, jer taj život na selu bio baš toliko idiličan da tu nema i nekog zgodnog frajera koji zaokuplja pažnju naše cure.. ;)
Njihov odnos, kako to obično biva, ima nekih uspona i padova, nekih skrivenih pa otkrivenih tajni, ali sve je to lijepo osmišljeno i napisano tako da nam ti klišeji baš i ne smetaju.
Kuhinja i kuhanje protežu se kroz ovu šarmantnu knjigu već od naslovnice pa kroz cijelu priču i baš je zato  mogu usporediti sa pripremanjem nekog (ne baš zahtjevnog) kolača po prvi puta; dakle, imamo sve potrebne sastojke (nju, njega, idilično okruženje) koje pomiješamo (početak radnje); onda je tu pokoja poteškoća i strah da to neće dobro ispasti (zaplet) te na kraju zadovoljstvo i ispunjenje jer je sve ispalo i bolje no što smo se nadali (rasplet i happy end).
Naravno da se ovaj "recept" može primijeniti i na druge romane, ali u ovom je slučaju baš apsolutno prikladan jer nas ova knjiga, tijekom i nakon čitanja ispunjava osjećajem ugode i utjehe baš kao i topla pita s jabukama, palačinke s čokoladom ili bilo koja, vama omiljena, slastica.
Napomena: ne čitati na prazan želudac..! :)  Želim vam ugodno čitanje i dobar tek!


utorak, 1. studenoga 2016.

"Posljednje dijete", John Hart

"Posljednje dijete", John Hart, ALGORITAM; osvrt by Morana M. 
:)

Oliver Twist, Tom Sawyer i Huckleberry Finn samo su neki od jakih, dječjih likova koje smo susreli u književnosti i čija smo imena zapamtili, a oni sami, s vremenom su postali puno više od književnog lika, možemo slobodno reći da su postali dio opće kulture.
Svima je njima zajedničko to da su odrasli i prije no što su trebali, najčešće zbog (loših) uvjeta u kojima su živjeli, socijalno- društvenog uređenja određenog vremena, a i zbog jednostavnog razloga- pukog preživljavanja.
Uz bok takvim likovima može stati i trinaestogodišnji Johhny Merrimon, glavni junak ovog romana.
Johhny je imao divno djetinjstvo; uživao je u toplini doma uz brižne roditelje i Alyssu, sestru blizanku. Sve se to ruši kao kula od karata kada Alyssa nestaje, atmosfera u domu mijenja se iz temelja te ubrzo i otac odlazi, a majka se prepušta destruktivnoj vezi s oženjenim muškarcem kao i piću i drogama.
Prošlo je godinu dana od nestanke njegove sestre, Johnny je usamljen i ogorčen dječak koji obavlja sve kućanske dužnosti i pokušava se brinut za majku, ali ne odustaje niti od potrage za Alyssom. Ima svoj razrađeni "sistem" potrage kojemu je apsolutno posvećen, a koji ga dovodi među najlošije primjerke ljudskog roda i gdje se otkrivaju šokantne tajne skrivene godinama.
Osim njega, još samo jedna osoba nije odustala od nestale djevojčice, a to je detektiv Hunt koji je zbog tog slučaja žrtvovao čak i svoj privatni život dok mu je karijera ozbiljno ugrožena.
A onda nestaje još jedna djevojčica i to ponovno otvara sva ona pitanja koja su ostala bez odgovora.
Moram spomenuti kako roman obiluje jakim sporednim likovima čija su razmišljanja, strahovi i boli izvrsno prikazani. Naravno, svi su likovi međusobno povezani, a svaki od njih pokušava riješiti neki osobni problem koji je pak, na ovaj ili onaj način povezan s nestankom Alysse Merrimon. Međusobni odnosi likova pomalo me podsjećaju na Rubikovu kocku;  naime svatko povuče neki svoj potez koji onda utječe i poremeti smjerove djelovanja drugih likova.
U romanu također ima likova koji u nama bude podvojene osjećaje; ne znamo da li da ih mrzimo ili da ih žalimo.. Tu je, prvenstveno, Johnnyjeva majka, sigurno ima mnogih koji bi je oštro osudili jer, nakon nestanka jednog djeteta ona potpuno zanemaruje drugo i gubi se u magli pića i tableta, u vezi s muškarcem koji zlostavlja i nju i Johhnyja.. Ipak, nemojte prebrzo suditi...teško je reći kako bi se bilo tko od nas ponašao u takvoj situaciji dok se zaista u njoj sam ne nađe.. Uostalom, nismo svi isti; nismo svi jaki, ne nosimo se svi na isti način s problemima koje nam život donosi. I u ovakvim slučajevima autor nas odlično vodi kroz priče, iskustva i osjećaje takvih likova pa ih je, zaista teško, zamrziti čak i onda kada to želite.
U ovom kvalitetnom romanu, osim odlične radnje,  nalazimo i vjerne opise okoline, lokacija, loših kvartova, kao i jake emocije, uvjerljive (životne) likove, neočekivane preokrete i iščekivanja koja nas prate do samoga kraja.
John Hart odlično je izgradio ovu priču; nije ovo samo krimić o potrazi za nestalom djevojčicom, u ovoj knjizi autor progovara i o nestalnosti sreće, o zlostavljanju žena i djece, pedofiliji, zanemarivanju, "nedodirljivosti" lokalnih moćnika i svim onim temama koje su intenzivno prisutne svuda oko nas. Teške su to teme, neke je dijelove zaista teško čitati, ali nemojte zbog toga odustati od ove knjige jer, najlakše je zatvoriti oči i okrenuti glavu; a upravo je suočavanje s istinom ono što nam treba ukoliko želimo nešto promijeniti.
Autor je za ovo djelo dobio nagrade E. A. Poe i, najvažniju britansku žanrovsku nagradu Ian Fleming Steel Dager za najbolji triler.
Budući da je John Hart , kroz fikciju tako hrabro prikazao mnoge loše stvari ja vam, od srca preporučujem da i vi, isto tako hrabro, pročitate ovaj izvrstan, slojeviti triler.