...
Kada vam bude dosta knjiga punih
krvi, otmica, utrke s vremenom ili ljubavnih priča u kojima uvijek pratimo
dvoje ljudi koji se bore protiv svih i svega ne bi li, na kraju, zauvijek
živjeli sretno; ili kada se zasitite potresnih, teških romana o likovima čije
nas sudbine natjeraju na razmišljanje o ljudskoj okrutnosti te kada osjetite
želju za lijepom literaturom u svom njezinom bogatstvu, vrijeme je da posegnete za knjigom „Naš duboki očaj“.
Suvremeni turski autor Baris
Bicakci u ovom romanu ne piše o likovima koji se probude jedno jutro i slučajno
se nađu na krivom mjestu u krivo vrijeme da bi im se, potom, život okrenuo
naglavačke, da bi im za petama bili plaćeni ubojice, vladine agencije, mafija
ili svi oni zajedno. Ne piše niti o prekaljenim inspektorima koji se svaki dan
sukobljavaju s najrazličitijim zločincima i balansiraju između života i smrti pa
nad njima strepimo na svakoj stranici.
Likovi o kojima piše Baris
Bicakci, Ender i Četin, dva su cimera, prijatelji iz djetinjstva koji žive
mirnim, „normalnim“ životom; rutinom koju ispunjavaju uživanjem u sitnim,
svakodnevnim stvarima poput kuhanja nekog jela, gledanja filma i prisjećanja na
cijeli niz situacija i „malih“ događaja koji su obilježili njihovo dugogodišnje
poznanstvo.
Njihova prisnost istaknuta je i
samim načinom na koji je knjiga pisana, autor je naime, „predao pero“ jednom od
svoji likova- Enderu, te dok čitamo
knjigu, u stvari čitamo retke koje Ender piše Četinu, povremeno mu se i
direktno obraćajući, npr. „... (Posebna gramatika razgovora s tobom: gotovo
svaka rečenica počinje sa „Sjećaš li se...“, naša se zajednička prošlost piše velikim
slovom P, glagolsko vrijeme koje koristimo uvijek je prošlo lijepo vrijeme, a
veznika koji spajaju Četina i Endera ima bezbroj)“.
Mislim da je već i iz ove
rečenice vidljiva i ljepota jezika kojim je djelo pisano, a i to koliko su bliski
Enver i Četin. U nekoliko članaka koji spominju ovu knjigu, pri opisu njihova
odnosa upotrebljava se izraz „prikrivena homoseksualnost“ ( vjerujem da ima i
onih koji nisu tako „blagi“ u biranju izraza ;) 😉), jer njihov je odnos zaista prilično
specifičan, čega su i sami svjesni („'Na kraju krajeva'“, bili smo dvojica
sredovječnih muškaraca. A ako je suditi po pogledima i riječima susjeda iz
zgrade i ulice, bili smo pomali čudni. Zajedno smo odlazili čak i u kvartovski
dućan.“).
Oni žive poput uigranog bračnog
para koji imaju svoje uhodane rituale i uživaju u njima, npr. „Četine, mi jako volimo filmove slične teme.
Zabranjena, tajna ljubav. Uživamo gledajući ga. Ti skokneš u kuhinju po voće pa
ga mljackajući pojedemo.“
Ipak, glede ovo homoseksualnosti
(prikrivene ili ne) ne mogu se oteti dojmu da su i ovdje na snazi dvostruki
standardi koji su, nažalost, u ljudskom društvu oduvijek prisutni. Nešto poput
onog (uvriježenog) mišljenja da je muškarac koji ima puno žena i/ili ljubavnica
„faca“, a žena istog ponašanja – kurva. Tako i ovdje; naime, da se radi o dvije
žene koje žive zajedno, kuhaju zajedno, odlaze zajedno u dućan i sl. vrlo se
vjerojatno njihove seksualne sklonosti ne bi uopće dovodile u pitanje. Ali,
eto, u slučaju dva muškarca na to se gleda poprilično drugačije. No, to je samo
moje razmišljanje, nešto što mi je palo na pamet tijekom čitanje ove knjige.
Da se vratim ponovno na roman
koji je, kao što sam već spomenula, stilski odlično napisan, a autor nam na
svakoj stranici do(po)kazuje koliko male stvari svakodnevice, one na koje mnogi
niti ne obraćaju pažnju, mogu biti lijepe, ako ih samo znamo gledati na pravi
način. Ne mora život obilovati grandioznim
događanjima da bi bio ispunjen i svrhovit.
I dok Ender i Četin provode dane
bez velikih iznenađenja i promjena ritma, dogodi se nešto što ih, svakoga na
svoj način, potrese iz temelja- kod njih se useli sestra od prijatelja,
studentica Nihal. Neću vam sad prepričavati kako je to točno Nihal utjecala na naše
junake; zašto ih je njezino prisustvo natjeralo na duboko razmišljanje čak i na
propitkivanje njihovog odnosa... Možda se ipak i nije dobro toliko „uljuljati“
u sigurnost „poznatog“ života jer onda i sasvim mala promjena može dovesti do
neočekivanih i neželjenih posljedica. Uostalom,
svima nam se može dogoditi nešto što bi naš lijepi život pretvorilo u –naš duboki
očaj.
A što se to točno dogodilo našim
junacima, saznati ćete sami, ako se upustite u čitanje ovog dirljivog i toplog romana. ;) 😃
Primjedbe
Objavi komentar